U okviru kampanje “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”, Omladinski centar Vermont donosi potresnu, ali inspirativnu priču žene koja je preživjela godine nasilja i pronašla snagu da se izbori za slobodu. Njena priča odjekuje kao snažan poziv na borbu protiv nasilja, ukazujući na patnje kroz koje je prošla i pobjedu koju je ostvarila.
Od ljubavi do nasilja
Sve je počelo kao bajka – ljubav, pažnja i beskrajni razgovori. Međutim, idilični početak ubrzo je zamijenjen riječima koje su je vezivale poput lanaca, a zatim i brutalnim nasiljem koje je postalo dio njene svakodnevice.
“Njegove riječi bile su poput lanaca,” prisjeća se. Prvi šamar bio je šok, ali je opravdavala njegovo ponašanje. Nasilje je eskaliralo, a njen život postao je svakodnevna borba sa strahom.
Najmračniji trenuci
Najstrašniji trenutak bio je gubitak nerođenog djeteta usljed nasilja. “Ležala sam na podu, krvareći, dok je on vikao na mene. Tada sam shvatila – ako ostanem, ništa neće ostati od mene ni od mog djeteta,” kaže.
Pokušaji bijega bili su bezuspješni sve dok se nije ukazala prilika kada je on uhapšen zbog ilegalnih aktivnosti. Uz pomoć potpune strankinje, pronašla je put do slobode.
Nova šansa za život
Povratak kući bio je težak, ali je uspela pronaći mir i stabilnost za sebe i svoju kćerku. Danas, kao slobodna žena, šalje snažnu poruku ženama:
“Ljubav ne boli. Ako osjećate strah, to nije ljubav. Ako vas povrijedi, odlazite. Vaš život je vrijedan.”
Simbol nade
Njena priča ostaje simbol nade i inspiracija ženama koje prolaze kroz slične situacije. Omladinski centar Vermont zahvaljuje joj na hrabrosti što je podijelila svoju priču, vjerujući da će podstaći mnoge da potraže pomoć i započnu svoj put ka slobodi.
“Ljubav ne boli, ali tišina može,” zaključuje. Njena poruka odjekuje kao podsjetnik da nijedna žena ne treba ostati zarobljena u tišini.
